diary

недеља, 24. јун 2012.

jednačina.

Da se osećaš tužno kao ja, ja kao ti,plus i jednako mi,
da varamo sebe i druge,a drugi nas,
da je prošlo vreme i da je sve drugačije.

Da smo lakši, da možemo pobeći od zidova koje gradiš kada ruke širim ka tebi,kada sežem više od one ljubavi koja mi je ruke stvorila. Ti i ja. Puta ovo sada,podeljeno sa onim što izgubimo kada isključujemo  jedno drugo, implicira da ne znamo šta se sabira i oduzima jer smo  nevešti, propali talenti za Mi, kao prostu jednačinu koju bi posvećeni s lakoćom rešili.

Нема коментара:

Постави коментар