Često želim da ti kažem:
ti si mojih hiljadu ždravola od papira koji donose sreću.
Ja zamislih želju, na uzburkanom moru
ja dotaknuh površinu ponora
ja propadoh kroz isti.
U mehurićima vode koja me je davila
živela sam svojih hiljadu života
no, znala sam da gubim samo jedan.
Prizivala sam ljubav,
prizivala sam ruke koje će me izvaditi
i položiti moje umorno telo na topao pesak.
Onda naglo udahnuh kao da je prvi put, nisam ni sigurna više kako je to izgledalo. Danas čuvam taj zaborav u mojoj maloj riznici postojanja.

Нема коментара:
Постави коментар