diary

уторак, 27. март 2012.

Dve negacije,u Ne (ne)stadoše!

Ja ne mogu da ti govorim o sreći, jer neke sreća manje hoće
Ne mogu da ti govorim o istoj ljubavi, jer ne rastemo zajedno u njoj
Ne mogu da ti pričam o sobi sa četiri kriva zida, jer sam obično sama u njoj.
O proleću tek ne mogu, kao da pričam o davno umrlim bogovima koji slavljaše za druge ideale lepote.
Ne mogu, jer mi se može da blebećem na sva usta o tome kako dane i sate propuštam bez tebe.
Dani u čekanju, čekajući odoše.

Ne mogu da ti pričam o svetlima, jer smo izgleda sijali samo u mraku.
Nema više tu šta da se kaže. Kada gubimo, gubimo kao najveći kockari na svetu; brzo je i bezbolno u prvi mah, misleći da se malo bogatstvo u ruke opet može brzo vratiti.
Nema tu nekih dubokih misli. Premalo u nas stane da bi se izgleda na velika vrata kajali.

Нема коментара:

Постави коментар