Moje malo telo koje trpi
sve zbog tebe,
sve zbog sebe,
ništa zbog nas.
Možeš početi ponovo u prostoru osećati me blizu, u nekim lepim delovima sveta na belom pesku. Ja neću moći da ležim tu sa tobom,da zajedno zakopavamo noge u pesak,jer smo se odavno zaigrali.Zakopao si me u pesak,do glave, i otišao po sladoled. Mene su pojele bube i komarci,i mali puževi su napustili kućice na mojim dlanovima.Čekala sam te,jer su dečije igre bezazlene.More je nadolazilo i povlačilo se,ja sam se zabavljala pevajući sebi i slučajnim prolaznicima na uvo, a tebe dete nije bilo.
Otkopaše me nespretne ručice...Ne znam, možda je vreme za nove igrice, javi se kada se vratiš od sladoledžike.

Нема коментара:
Постави коментар