Misleći kako je odlazak vezan za onog drugog, ponekad nismo dovoljno jaki da ostanemo zbog sebe.Ona ljudska zadrtost, pomešana sa malom dozom posesivnosti ne dozvoljava nam da skuvamo jednu kafu i napravimo jedan sendvič. Uvek volimo više da potrošimo na druge, a dobro napunjen sendvič je samo i dobro napunjen stomak onog drugog-to je sve.
Нема коментара:
Постави коментар