diary

уторак, 27. март 2012.

Dve negacije,u Ne (ne)stadoše!

Ja ne mogu da ti govorim o sreći, jer neke sreća manje hoće
Ne mogu da ti govorim o istoj ljubavi, jer ne rastemo zajedno u njoj
Ne mogu da ti pričam o sobi sa četiri kriva zida, jer sam obično sama u njoj.
O proleću tek ne mogu, kao da pričam o davno umrlim bogovima koji slavljaše za druge ideale lepote.
Ne mogu, jer mi se može da blebećem na sva usta o tome kako dane i sate propuštam bez tebe.
Dani u čekanju, čekajući odoše.

Ne mogu da ti pričam o svetlima, jer smo izgleda sijali samo u mraku.
Nema više tu šta da se kaže. Kada gubimo, gubimo kao najveći kockari na svetu; brzo je i bezbolno u prvi mah, misleći da se malo bogatstvo u ruke opet može brzo vratiti.
Nema tu nekih dubokih misli. Premalo u nas stane da bi se izgleda na velika vrata kajali.

петак, 23. март 2012.

Sam si je smo ste su!

    Nikada ne možemo znati kada je trenutak, a kada kraj za nas.Da li dovoljno vidimo ili smo uveliko oslepeli.
Ne možemo znati je l' dišemo, ili smo tek udahnuli. Stojimo li na kraju litice, il' pak već poniremo ka provaliji.
    Ostaje nam da živimo, živimo, da levitiramo sa našim teškim telima koja nam daju oblik, pokretima koji zauzimaju prostor i našu stalnu nespretnu želju da se održimo.
Da se održimo dovoljno živima ili da se održimo dovoljno usnulima, jer nemamo hrabrosti da odemo?
Teško je napraviti korak napred, ali i unazad. U prostoru ostaće trag. U vremenu, praznina?

уторак, 13. март 2012.

Plaže su okej!


Moje malo telo koje trpi
sve zbog tebe,
sve zbog sebe,
ništa zbog nas.

    Možeš početi ponovo u prostoru osećati me blizu, u nekim lepim delovima sveta na belom pesku. Ja neću  moći da ležim tu sa tobom,da zajedno zakopavamo noge u pesak,jer smo se odavno zaigrali.Zakopao si me u pesak,do glave, i otišao po sladoled. Mene su pojele bube i komarci,i mali puževi su napustili kućice na mojim dlanovima.Čekala sam te,jer su dečije igre bezazlene.More je nadolazilo i povlačilo se,ja sam se zabavljala pevajući sebi i slučajnim prolaznicima na uvo, a tebe dete nije bilo.
   Otkopaše me nespretne ručice...Ne znam, možda je vreme za nove igrice, javi se kada se vratiš od sladoledžike.